Ju Jutsu - Samoodbrana za djecu
sensei | 22 Jun, 2009 21:40

Većina ljudi smatra da današnjem društvu najviše opasnosti prijeti od AIDS-a, nuklearnog rata i privrede. Samo nekolicina je uočila stvarnu opasnost od zločina čije su žrtve djeca. A djeca su najdragocijeniji dio svake nacije. Svakodnevno, novine, radio i televizija obavještavaju nas o djeci koja su nestala, koju zlostavljaju, drogiraju pa i ubijaju. Prema nekim podacima u svijetu, svakog sata stižu prijave o nestanku djece. Godišnje ima nekoliko hiljada otmica djece. Porodice nestale djece troše ogromne sume novca pokušavajući da pronađu i vrate svoje najmilije, a rezultati su slabi ili nikakvi. Troše se i dodatne sume svih oporezovanih građana uloženih u fondove socijalnih službi u čijoj nadležnosti su briga i postupak sa takvim porodicama, te žrtvama i počiniocima zločina izvršenih nad djecom. Većina pravnih i kriminalističkih službi slaže se sa konstatacijom da je najbolje rešenje za ovakvu situaciju, zapravo, preduzimanje mjera predostrožnosti. Ovo se prevashodno odnosi na same porodice, a najvažnije je pravilno uputiti djecu. Nije dovoljno samo im neprestano ponavljati već svima poznate riječi : »nikako ne prihvataj razgovor ili kakav slatkiš od nepoznate osobe «! Roditelji se podstiču da sa svojom djecom detaljno razmotre jednu takvu eventualnu i nepoželjnu situaciju. Ju jutsu - japanska borilačka vještina samoodbrane može u svemu tome izuzetno da pomogne. Treneri Kluba borilačkih vještina ''Brčko'', sa dugogodišnjim radom i iskustvom u oblasti borilačkih vještina modifikovali su i prilagodili treninge ove vještine samoodbrane uzrastu djece polaznika ovog Kluba. Prvo, na takvim treninzima, vrijeme određeno za trening maksimalno se iskorištava u konkretnu svrhu. Konkretnije, to znači da se djeca ne obučavaju na takvim časovima za učestvovanje na borilačkim turnirima i takmičenjima, niti se zamaraju i opterećuju finesama i bravurama borilačke vještine. Svrha takve obuke je, u stvari, jačanje fizičke kondicije djece. Djeca se obučavaju kroz dvije vrste treninga : - praktičnom primjenom za konkretnu borbu sa napadačem, i - vježbama kroz koje postaju svjesni svoga tijela u potpunosti i nauče ga efikanso koristiti. Kroz praktičnu obuku borbe sa napadačem djeca se upoznaju sa raznim vrstama ručnih i nožnih udaraca. Počinje se sa jednostavnim udarcima u napadača, potom se uče razni šutevi koji se koriste uz skok, te kružni udarci nogom i drugo. Djeca se uče kako da koriste cijelo svoje tijelo kao istrument za izvođenje udaraca. Obučavaju se da koriste glavu, laktove i koljena. Uče se manipulaciji zglobova, načinu hvatanja i bacanja protivnik. Upućuju se kako da vještim i snažnim pritiskom na osjetljive tačke na tijelu napadača proizvedu kod ovog žestok bol. Upoznavaju se i sa raznim drugim praktičnim tehnikama, na primjer, tehnikama davljenja i slično. Naime, prevashodni zadatak svakog trenera je da kroz praktičan trening situacije borbe, osposobi djecu za snalaženje pri eventualnom susretu sa otmičarem ili napadačem. Postoje izvjesne razlike između treninga za djecu i treninga za odrasle. Druga vrsta treninga koja obuhvata razvijanje svijesti o tijelu kao istrumentu odbrane od napadača, manje-više je ista za odrasle i za djecu. Trening obuhvata razne jednostavne a poznate vježbe protezanja i prevrtanja, a među njima i tehnike padanja i kotrljanja, na primjer, izuzetno su omiljenje a nije potrebno naglašavati koliko su i korisne za preživljavanje. Korištenjem raznih strategija kotrljanja mogu se izbjeći razne opasne situacije sa napadačem a vrlo su efikasne i pri bjekstvu. Djeca se uče kako da ublaže udarac od pada kada ih napadač baci ili gurne i kako da vješto izbjegnu predmet, kojim ih gađaju, saginjanjem. Vježbe prevrtanja su izuzetno korisne jer razvijaju osjećaj za ravnotežu i koordinaciju tijela. Nikada se ne zanemaruju ni vježbe protezanja mišića i zglobova. Dijete je sposobno da se snađe i u najopasnijim situacijama ukoliko je psihički i fizički pripremljeno, disciplinovano i samopouzdano. Kroz vježbe jačanja fizičke i psihičke konstitucije ono stiče povjerenje u svoje sopstvene sposobnosti. Roditelji ne bi smjeli izbjegavati razgovore sa djecom o mogućnostima da se dogode neželjene i opasne situacije susreta sa napadačem i otmičarima. Naprotiv, zajedno i detaljno, treba se podsjećati na razne razumne mogućnosti izlaska iz takve situacije. Budući da su statistike takve kakve su a nasilje prema djeci nije ograničeno ni na jedan geografski region ili naciju, pripremajući djecu za najgore mi im možda spašavamo život.